Kicking Off: The Rise and Fall of the Super League Review – hrpa starih tut | Europska super liga


JPrije više od godinu dana, zla zadruga europskih milijardera, američkih hedge fondova plutokrata, ruskih oligarha i članova kraljevske obitelji Zaljeva smislila je plan da iščupa srce prekrasne igre i stavi je na oltar svoje pohlepe. Samo je herojski otpor običnih nogometnih navijača, potpomognut starim etonskim premijerom s prstom na populističkom pulsu, zaustavio ovu đavolsku slobodu.

Što – kao što je lord Sugar mogao reći, da bivši predsjednik Tottenham Hotspura nije dio problema – gomila starih tut.

Pa ipak, ovo je priča koju je ispričao Kicking Off: Uspon i pad Super lige (BBC Two), o kobnim danima u travnju 2021. kada su vlasnici 12 najvećih europskih klubova, uključujući šest iz Premier lige, otkrili planove za odmetnuto natjecanje suparnik u Uefinoj Ligi prvaka. Zatim, za samo tri dana, planovi su dovedeni u vezuzahvaljujući prosvjedima navijača.

Još jedna manje laskava verzija priče preslikana je iz ovog dokumentarca. Navijači vodećih klubova mogli bi se jednako lako smatrati ne kao da se opiru kapitalističkom ekscesu, već kao da su upleteni u njegovo širenje. Ta priča bi govorila kako je nogomet deracinirao zajednice, uveo politike cijena zbog kojih se opera čini pristupačnom i u dosluhu s najdespotskim režimima na svijetu, dok navijači navijaju sa strane.

Ako mislite da pretjerujem, razmislite što se dogodilo na Stamford Bridgeu prije dva mjeseca. Navijači Newcastle Uniteda zabranili su svoje homologe Chelseaja transparentom na kojem je pisalo “Bogatiji smo od vas”. Vidite, Newcastle je nedavno dobio novac Fond za javna ulaganja Saudijske Arabije vrijedan 315 milijardi funtidajući mu značenja iznad čak i ruskog oligarha Romana Abramoviča, vlasnika Chelseaja, čija je imovina upravo bila zamrznuta od strane britanske vlade zbog njegovog ugodnog odnosa s Vladimirom Putinom. Dan prije nego što se Toon Army ovim pohvalila, Saudijska Arabija je pogubila 81 čovjeka. Ukratko, nogometni navijači nisu uvijek principijelne duše koje predstavljaju glave koje govore u ovom dokumentarcu.

U programu, domaćin Utakmice dana i bivši engleski napadač Gary Lineker iznosi intrigantnu poantu: “[Football] nije religija. Ali mnogima to nije daleko. Ne žele da se s tim petlja.”

Istina je da se nogometni navijači klanjaju u hramovima Etihada ili Emirata kao što su njihovi preci činili u crkvi: igra nije baš opijat za mase, već za one koji si mogu priuštiti zapanjujuće skupe sezonske ulaznice ili su spremni napraviti Ruperta Murdoch bogatiji pretplatom na Sky Sports.

No, unatoč onome što Lineker kaže, obožavatelji su dugo bili sretni što vide kako se igra petlja. Pozdravljali su transfuziju prljavog novca, pljeskali timovima punim osvetnika na šesteroznamenkastim tjednim plaćama, čak su podržavali sponzore majica koji navode ranjive ljude da se kockaju novcem koji nemaju.

Ništa od ovoga ne znači da prljavi tucet treba pustiti s udice. Ovaj dokumentarac objašnjava kako je i zašto stara garda dugovima opterećenih elitnih klubova osmislila Europska super liga. Središnja motivacija bila je oduprijeti se usponu nouveau richea, kao što su Manchester City i Paris Saint-Germain, koji se obojica financiraju novcem od nafte zaljevskih država i mogu crpiti kapital bez presedana kako bi osigurali najbolje talente.

Kako bi preživjeli, klubovi poput Real Madrida i Juventusa htjeli su nagnuti igralište u svoju korist. Njihov prijedlog predstavljao je natjecanje između 20 momčadi, koje su uključivale 15 članova osnivača svake godine, plus pet koji bi se kvalificirali na temelju svojih nastupa tijekom posljednjih pet godina, a ne na temelju rezultata sezone po sezoni u svojoj nacionalnoj ligi. To bi natjecanje učinilo sličnim NFL-u i NBA-u u SAD-u, u kojima svake godine nastupaju iste momčadi.

Zašto je to navijačima nepodnošljivo? Jer, kako nam ovaj dokumentarac stalno govori, prelazi crvenu granicu, odnosno da se svaka momčad sama nastupom treba popeti na sam vrh. Istina, ovo je glupost na štulama. Igralište je dugo bilo nagnuto u korist momčadi s najdebljim hrpama novčanica.

Bradford Park Avenue ili Blyth Spartans (da navedemo nekoliko besprijekornih B) nikada se neće popeti na vrh osim ako se ne dogodi nešto kontraintuitivno – recimo, šeik koji mu je dosadno odluči baciti nekoliko stotina milijuna na njih. Pretvarati se drugačije znači kupiti laž u srcu ovog programa, naime da se nogometni navijači plemenito bore protiv opakih plutokrata.

Ali ovdje je obrat. Uefa precizira planove za proširenje Lige prvaka. Kao što je Jonathan Liew tvrdio prošlog mjeseca u Guardianu, to bi moglo uključivati ​​davanje mjesta povijesno uspješnim klubovima koji se ne kvalificiraju, što bi je učinilo superligom u svemu osim po imenu. To bi moglo dokazati da navijačka bitka za spas nogometne duše prošlog travnja nije bila uspješna, tvrdi ovaj program. I, još gore, da je navodno lijepa igra postala kronično, možda nepopravljivo, ružna.